Opis zahvata

Razvojem dentalne medicine, u današnje doba više nema prepreka za ispravljanje nepravilnosti zubi i čeljusti u bilo kojoj životnoj dobi, tako da svatko može imati lijepe i pravilne zube.

Cilj ortodoncije nije isključivo estetika, kakvo je uvriježeno mišljenje, već i funkcionalnost cijelog oralnog sustava.

Pravilan položaj zubi u čeljusti dobiven nakon ortodontske terapije omogućuje lakšu oralnu higijenu i smanjuje mogućnost nastanka karijesa, a dobiven pravilan odnos gornje i donje čeljusti omogućuje ravnomjeran prijenos žvačnih sila, a time čuva i potporno tkivo zuba i same zube od preopterećenja, prekomjernog trošenja i propadanja, te umanjuje ili uklanja probleme u čeljusnom zglobu.

Ortodontski aparati mogu biti mobilni i fiksni. Mobilne pacijent sam može skinuti, dok su fiksni trajno postavljeni na zubima sve do kraja terapije. 

Fiksna ortodontska terapija

Moderna ortodoncija se zasniva na terapijama fiksnim ortodontskim aparatima. Fiksni aparati indicirani su kod pacijenata s trajnim zubima, a mogu biti metalni i estetski. Metalni omogućuju izdržljivost, lakšu higijenu i brzinu pomaka, a estetski (keramički/safirni/kompozitni) perfektnu estetiku.

Fiksni aparat sastoji se od osnovnih elemenata (bravica, prstenova, tubica i žičanih lukova) i dodatnih elemenata (ligature i gume). Napredak u dentalnoj medicini donio je napredak i u izradi bravica tako da one danas mogu biti gotovo neprimjetne, a izrađuju se od metala, keramike ili kompozita.

Kako mogu znati trebam li ortodontski aparat?

Postoje određeni indikatori na temelju kojih možete odrediti postoji li potreba za ortodontskim aparatom. Neki od indikatora su:

• neravan položaj zubi
• nepravilan zagriz
• razmak između zubi
• višak ili manjak zubi u čeljusti

Ako se identificira bilo koji od ovih indikatora, preporučujemo da čim prije posjetite ortodonta kako bi se uspostavila dijagnoza i započela ortodontska terapija.

Tijek terapije

Kao i u svim granama medicine, tako se i u ortodonciji ne započinje s terapijom dok se ne provede potpuna dijagnostika. Pacijentu je potrebno klinički pregledati meke i tvrde strukture usne šupljine, uzeti otiske gornje i donje čeljusti (klasični ili digitalni otisak), potreban je set intra i ekstra-oralnih fotografija, snimanje i analizu ortopantomograma (rentgenska snimka čeljusti) ,a kod mlađih pacijenata u fazi rasta snimanje kefalograma (latero-lateralna slika glave).

Ortodont uz pomoć modela čeljusti i ostalih spomenutih dijagnostičkih metoda dobiva detaljni uvid ne samo u pacijentov izgled zubi, nego i lica, kako bi donio najbolji plan terapije upravo za tog pacijenta. Naime, promjena položaja zubi za sobom često nosi i promjenu u vanjskom izgledu lica te se i na taj način ortodoncijom može pridonijeti poboljšanju estetike. 

Važnost oralne higijene

Tijekom cjelokupnog trajanja ortodontske terapije posebnu pažnju treba posvetiti održavanju oralne higijene. Mjere održavanja oralne higijene kod nosioca ortodontskih naprava ponešto se razlikuju od uobičajenih. Četkicom treba temeljito očistiti područja oko bravica i ispod žica. To se postiže strpljivim kružnim četkanjem . Za četkanje se mogu koristiti klasične četkice ili električne četkice, te dodatne posebne ortodontske četkice namijenjene četkanju zubi oko ortodontskih elemenata. One su dimenzijama i oblikom glave prilagođene tako da omogućavaju lakši pristup predjelima ispod žica i bravica. U održavanju higijene znatno mogu pomoći i interdentalne četkice, budući da je interdentalna područja u prisutnosti fiksne naprave gotovo nemoguće temeljito očistiti običnom četkicom.