Karijes je kvarenje (raspadanje ili truljenje) zuba, tj. stvaranje šupljine u zubu. Posljedica je kompleksnog kemizma između bakterija, prehrane i komponenata sline. Osnovni preduvjet za nastanak karijesa je formiranje dentobakterijskog plaka na površini zuba. Plak je mekana naslaga koja čvrsto prianja uz površinu zuba. Na sastav plaka djelomice možemo utjecati zbog toga što ovisi o oralnoj higijeni, sastavu i konzistenciji hrane, ali i o čimbenicima kao što su sastav i količina sline, genetski uvjetovana građa zuba, prevjesi i nepolirani ispuni. Bakterije koje se nalaze u plaku za svoj metabolizam koriste ugljikohidrate te se njihovom razgradnjom stvaraju kiseline koje dovode do demineralizacije (otapanja) zubnog tkiva, odnosno karijesa.
Uloga prehrane u nastanku karijesa
Prehrana koja pospješuje nastanak karijesa je osobito ona koja sadrži rafinirane ugljikohidrate. Određene namirnice prirodno sadrže šećere kao što su mlijeko, voće i povrće. Većina šećera koje konzumiramo svakodnevno ipak dolazi od industrijskih prerađevina kao što su čokolade, keksi, različite grickalice i zaslađena pića, koja osim što sadrže rafinirane šećere, spadaju u namirnice koje ljudi imaju običaj konzumirati više puta dnevno.
Osim vrste šećera, na razvoj karijesa utječe i učestalost konzumacije. Svaki put kod unošenja šećera u usnu šupljinu dolazi do povećanja kiselosti, te ukoliko se šećer ponovno konzumira prije nego što se stanje neutralizira, uklanja se mogućnost obnove cakline i nastavljaju se uvjeti za razvitak karijesa.
Također, važna je i količina unesenog šećera i konzistencija hrane. Uvjeti nakon konzumacije tekućina koje se brzo uklanjaju nešto su povoljniji u odnosu na uvjete nakon ljepljive hrane koja se dugo zadržava na zubima.
Osim prehrambenih navika, nimalo manje važan čimbenik koji znatno smanjuje rizik za nastanak karijesa je održavanje oralne higijene!
U slučaju da djeca ne održavaju oralnu higijenu, potrebno je provoditi početne redovite kontrole, intenzivnije uključiti stomatologa u edukaciji roditelja uz pojašnjenje važnosti pranja zuba te motivirati djecu da to sami čine. Roditelji ne mogu zamijeniti stomatologa i njegovu stručnost, no bez njihove aktivne uloge u održavanju uredne i ispravne oralne higijene kod svoje djece, prevencija ne bi bila moguća; oni zamjenjuju stomatologa do idućeg stomatološkog pregleda svog djeteta.
ZAKLJUČAK!
Djeca trebaju jesti različite ugljikohidrate za pravilnu i uravnoteženu prehranu, dobivene od različitih vrsta namirnica. Korisno je jesti mahunarke, voće i povrće, mliječne proizvode te odabrati cjelovite žitarice. Slatkiši, pekarski proizvodi, slastice, bezalkoholna, zaslađena pića i još mnogo raznih grickalica manje su poželjni. Svi mi, kao i naši najmlađi volimo uživati u slatkom i svima nam je dobro poznata muka odricanja. Na zdravo tijelo i duh možemo utjecati, a za sprječavanje bolesti zuba potrebno je tako malo.
Za sreću si možemo dopustiti slatke grijehe, a za zdravlje potrebno je samo održavanje oralne higijene i redoviti posjeti stomatologu!
Piše: Ana Friščić, dr.med.dent.
