Do ozljede zuba i okolnog tkiva najčešće dolazi prilikom nezgoda kao što su padovi, sportske ozljede, nesreće i slično. Ozljede zuba obuhvaćaju lomove zubnog tkiva, promjene anatomskih položaja zuba te mogu uzrokovati i potpuni gubitak pojedinog ili grupe zubi. Nezgode koje dovode do dentalne traume češće se javljaju u dječjoj dobi te mladoj i tjelesno aktivnoj populaciji.

Što je dobro znati kod trauma mliječnih zubi?

Djeca ranije dobi izložena su padovima koji mogu utjecati na lice i zube posebice kada počnu samostalno istraživati svijet i učiti hodati uz pomoć hodalice. Tijekom prvih godina života, mliječni zubi izrasli u čeljusti su vrlo blisko povezani s trajnim zubima koji se formiraju unutar kosti. Ozljede mliječnih zuba u ovom razdoblju mogu negativno utjecati na formiranje i izgled trajnih nasljednika. Na trajnim zubima mogu se javiti bjelkasti tragovi ili deformacije, ovisno o stupnju ozljede. Najozbiljnije ozljede na mliječnim zubima koje mogu izazvati komplikacije na trajnim zubima jesu intruzija (kada je zub utisnut u desni) i avulzija (kada je zub u potpunosti izbijen). Obje situacije su ozbiljnije što je dijete mlađe. Mliječni zub se ne smije ponovno vraćati na svoje mjesto nakon što je izbijen.

Što je dobro znati kod trauma mladih trajnih zubi?

Traume trajnih zubi bitno je na vrijeme i adekvatno zbrinuti. Trajni zubi odlikuju naš osmijeh cijeli život, stoga je dobro znati kako postupiti u takvoj situaciji. Postupak kod ozljede je sljedeći: ukoliko je došlo do izbijanja cijelog zuba potrebno je pronaći zub i držeći ga za krunu (bijeli dio), a ne za korijen (žuti dio), odmah vratiti na mjesto u ustima. Ako je došlo do kontakta s tlom, zub je potrebno isprati hladnom vodom iz slavine i potom vratiti na njegovo mjesto. Zub se treba održati u položaju tako da se zagrize u rupčić te se odmah uputiti stomatologu. Ako zub nije moguće vratiti na mjesto s kojeg je izbijen treba ga staviti u šalicu mlijeka ili fiziološke otopine. Zub se također može držati u slini ili staviti u usta (između obraza i desni).

Ako je došlo do odlamanja fragmenta krune zuba, odlomljeni dio poželjno je sačuvati jer se može ponovno vezati za zub. Na taj način se u estetskom smislu zadržava oblik, boja, prozirnost i tekstura površine prirodnog zuba. Odlomljeni fragment potrebno je pronaći te ga do dolaska stomatologu držati u vodi iz slavine, fiziološkoj otopini ili slini.

Dolazak u ordinaciju u što kraćem vremenu i pravilno čuvanje fragmenta kako ne bi došlo do dehidracije zubnog tkiva omogućuju bolji ishod liječenja.

Najčešće ozljedom zahvaćeni zubi su gornji sjekutići. Oni su najizloženiji prilikom pada i stoga u najvećem riziku za nastanak ozljede. Osim što su najizloženiji traumi, to su zubi koji su najviše zaslužni za lijepi osmijeh i sastavni su dio estetike donje trećine lica. Složenije traume u tom području mogu negativno utjecati na sam izgled, ali i raspoloženje pacijenata. Briga o zbrinjavanju trauma zajedno sa šokom koji nastupa odmah nakon ozljede nikako nije poželjna. Bitno je znati da postoje razna rješenja za sve oblike trauma bilo da se radi o složenijim ili manje opsežnim defektima. Najbitnije je u što kraćem vremenu posjetiti stomatologa, gdje se na temelju pravilno postavljene dijagnoze u komunikaciji sa stomatologom odabire način liječenja. S obzirom na dob pacijenta mogućnosti zbrinjavanja ozljede se razlikuju. Nadomještanja tvrdih zubnih tkiva, ovisno o opsegu ozljede, variraju od primjene kompozitnih materijala, protetskih nadomjestaka sve do zubnih implantata.

Piše: Ana Friščić, dr.med.dent.